Rešim da obradujem porodicu, da napravim jaja. Stavim jaja u posudu, potom na šporet, na najjače. Kuvalo se to dobrih 5 minuta, voda ključa. Uzimam polako posudu, isključujem ringlu, presipam jaja u sud sa hladnom vodom. Potom, ponavljam postupak i brzo odlazim na tuširanje. Po izlasku odmah gasim ringlu, i prebacujem sva jaja u jednu posudu. Čekam da se malo ohlade, i brzo mažem margarin na hleb. Uzimam so, rende, tanjire, posude i ostalu opremu.
Onako okupan, uzimam jedno jaje. Blagim udarcom udaram od drveni sto. Sav srećan počinjem da trebim, kad ono mućak. Besan, uzimam drugo jaje, ponovo isto. Svih sedam jaja je još uvek bilo živo, kada sam uzeo to zadnje da proverim, ono je puklo u mojim rukama, i uflekalo celu pidžamu, kuhinju kao i pojedine delove tela. Zaprepašćen bacam jaje i udarcem od prozor ono se rabija na komadiće. Kuhinju sam obojio jesenjim pejzažem i plavkastim bojama moje pidžame.
Jajima psujem sve po spisku, skidam pidžamu i onako u gaćama čistim po kuhinji. Ipak, dva jaja su ostala ne razbijena, valjda. Za koji minut treba da zazvone vrata, kuhinja onako u haosu, ja u donjem vešu. Uspeo sam koliko-toliko da sklonim jesen iz moje kuhinje i prebacim je napolje - na terasu. Ipak, miris se zadržao, još uvek ga osećam. Oblačim se, i zovem obližnju piceriju, naručujem '' belu napoli ''. Pica stiže kroz pola sata, nešto posle njihovog dolaska. Sečem picu, stavljam na tanjire. Ovoga put neću koristiti majonez.